Poezija
Iz prašine sam se diga,
punim plučem disa,
hodom se vrtia, zamirisa
zemaljski svit, jednostavno
ispružia se plavim vodama,
sa mlikom odrastao lip.
I škola me smantala,
nisam je sluša ni glasno ni tiho,
jedino šum mora mi bia drag.
Takvim spornim tempom
lipo
sam
pliva
do
dvadesete,
osmijeh na licu bia je pošten,
vitar mi prijatelj i svijetlo nebo
nosili me, letia sam često
otocima sriče,
vodila me struja
mladost i širine
sve do tridesete,
i nju sam popia !
Bančia sam dalje zbog one lude glave,
prepun emocijama, olujama i mjesečine,
naviga svu snagon do ljute zore,
a fortuna ka kurva leđa mi okriće,
srce stisnut u dubini mora.
I dan danas ribu lovim ka i prije,
sidim na brodu punih suvenira,
četrdeseta iza vrata
kao grč me vata.
|
